Ne možemo odrediti granicu patnji iza koje se čini kako nema više ničega. Možemo samo povjerovati da postoji. Bez sumnje možemo potvrditi kako ima osoba koje do nje stižu i prelaze je, a korak im je bio neprimjećen, uzdah neodslušan, okret unazad neshvaćen. Nama koji ostajemo u daljini, priviđa se hrabrost u odlučnom prihvaćanju stvarnosti takvom kakva jest. Približavanjem je, međutim, možemo mijenjati. Prići kako bi se primijetilo, kako bi se čulo, shvatilo i bilo učinkovito.
