PROGRAM STEP

STEP PROGRAM STEP - Program regionalnog razvoja civilnoga društva i lokalnih zajednica u Republici Hrvatskoj....

VOLONTERSKI CENTAR

VCST Volonterski centar Split je ujedno i Regionalni volonterski centar za područje Dalmacije...

MI CENTAR

MI CENTAR Mi Centar za pomoć i njegu je neprofitna socijalna ustanova čija je svrha osigurati što duži boravak starijih u svom domu...

ZAKLADA DADIĆ

Zaklada DadićSvrha Zaklade je promicanje razvoja civilnoga društva i pružanje financijske pomoći učenicima i studentima...

ZELENA MREŽA

mreza Zelena mreža d.o.o. društveno poduzeće koje djeluje u području zelenog poduzetništva kao aktivator zajednice...

SENIORI.HR

senioriPortal za poboljšanje pristupa relevantnim informacijama za stariju populaciju, članove obitelji...

Srijeda, 04 Kolovoz 2010 14:19

Program za prevenciju suicida

Cilj: Edukacije o odnosu prema suicidalnom ponašanju i pružanje savjetodavnih usluga suicidalnim osobama i članovima njihovih obitelji

Trajanje: Od 2002 - 2004

Korisnici: Suicidalne osobe / Mladi / Prosvjetni radnici / Starije osobe
Donatori: Poglavastvo Grada Splita i Ministarstvo u Vladi RH

Duže vrijeme zamišljan i pripreman program Centra za prevenciju suicida krenuo je s realizacijom u 2001. godini. Zainteresirani za problematiku i odgovarajući na potrebu zajednice za ovakvom uslugom, predložili smo program Poglavarstvu grada Splita i Vladinom uredu za udruge, nakon čega je prihvaćen i financijski podržan od strane Ministarstva zdravstva RH, te Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvenu zaštitu Poglavarstva grada Splita.

Centar za prevenciju suicida je formiran kao mjesto na kojem će se omogućiti visoko rizičnim skupinama da uz kvalificiranu i stručnu pomoć pokušaju izabrati rješenje svojih teškoća drugačije od čina samoubojstva.

Aktivnosti su prema potrebama rizičnih pojedinaca i potrebama zajednice usmjerene na povećanje javnog razumijevanja čina suicida, posebno na naglašavanju važnosti ozbiljnog odnosa prema prijetnjama suicidom i pokušajima suicida, treninzima za volontere i profesionalno osoblje na području prepoznavanja, procjene i rada s visoko rizičnim grupama, te rad s različitim dobnim skupinama osoba rizičnog ponašanja.

Jedan od prvih ciljeva bio je prikupljanje podataka od strane odgovarajućih ustanova o pokušanim i izvršenim suicidima u poslijednjih pet godina, u koju svrhu je kontaktiran županijski i državni zavod za statistiku, a rezultati, te opis fenomena i namjera realizacije programa su u obliku deskriptivnog članka objavljeni u zborniku radova "Prevencija poremećaja kod djece i mladih u lokalnoj zajednici" u izdanju Povjerenstva Vlade RH za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeži i zaštitu djece s poremećajima u ponašanju, Zagreb, 2000. (Janković,J., Bašić,J.).

Slijedom informacija o početku realiziranja ove ideje, javili su se novinari dnevnika "Slobodna Dalmacija" i tjednika "Feral Tribune" u kojima su objavljeni članci o početku programa. Dostupni mediji su očigledno motivirali pojedince koji su pokušali suicid, ili su o istom razmišljali, tako da su ubrzo uslijedile telefonske intervencije i zakazivanje susreta u prostorima udruge, gdje im je pružana podrška i savjetovanje.

Istovremeno su se obratili i pojedinci zainteresirani za volontiranje u programu, a obavljen je i kontakt s budućim suradnikom Tonijem Maglicom, koji je diplomirao socijalnu pedagogiju s temom suicida. Suradnici su kroz kraću edukaciju upoznati s najbitnijim značajkama pojave, znakovima prepoznavanja suicidalnih pojedinaca, postupcima u intervenciji, te je dogovorena buduća suradnja kada bude moguća realizacija cjelodnevne intervencije prema rizičnim pojedincima. Kako je to još uvijek jedna od većih teškoća i nije ju moguće realizirati bez značajnije financijske podrške, educirani volonteri će sukladno njihovim mogućnostima biti angažirani na dodatnoj pomoći osobama koje su se osobno obratile za pomoć.

Nadalje je, s ciljem kliničke obrade korisnika i praćenja pojave kontaktirana izdavačka kuća ACER u Australiji s kojima smo već imali suradnju, te je nabavljen  dijagnostički materijal Suicidal Ideation Questionare i Suicidal Behavior History Form koji su prevedeni i prilagođeni za primjenu na različitim rizičnim populacijama.

Za vrijeme ovih aktivnosti prikupljana je dodatna literatura i pripreman priručnik za prevenciju suicida kao informativni materijal o simptomima koji ukazuju na mogući pokušaj suicida, o mitovima i činjenicama vezanim za suicid, načinima pomoći pojedinim rizičnim kategorijama, te informacijama o karakteristikama indirektno ugrožene populacije, tj. o članovima obitelji koji ostaju nakon što je suicid počinjen, ili su indirektno ugroženi pokušajem suicida. U priručniku su sažete informacije koje mogu pomoći identifikaciji suicidalnog ponašanja, te ponuđena rješenja u situacijama suočavanja sa suicidalnom osobom. Upoznavanje sa činjenicom šta se može učiniti za suicidalnu osobu, kao i sa modelom intervencije u krizi ohrabruje aktivnost prevencije suicida. Kategorije populacije koja radi s mladima, kao i sa starijim osobama koje su dvije skupine posebno istaknute kao rizične, potrebno je učiniti što osjetljivijima za ovu problematiku, te ovaj priručnik smatramo značajnim doprinosom u aktivnosti prevencije.

Korištenjem postojećeg prostora udruge za rad omogućilo se suicidalnim osobama da potraže i dobiju pomoć u kriznim trenucima želje za suicidom ili nakon pokušaja suicida, a u daljnjem radu će se omogućiti uvjeti i za grupni rad, te za cjelodnevno pružanje pomoći putem telefona. Privremene poteškoće realizacije poslijednjeg su već naveden u prethodnom dijelu opisa.

Od početka smo kao korisnike planirali sve zainteresirane za navedenu problematiku, pojedince koji direktno rade i/ili žive s populacijama u kojima postoje rizične skupine, te osobe direktno ugrožene suicidalnom prijetnjom. Na taj će se način razviti socijalna odgovornost pojedinaca kroz informiranje i edukaciju o pojavnosti, uzrocima i mogućnostima pomoći suicidalnim osobama i obiteljima osoba koje su izvršile suicid, ali i direktno pomoći suicidalnim osobama kroz kontinuirano praćenje, savjetovanje, podršku i dodatnu pomoć u suradnji s relevantnim zdravstvenim i socijalnim institucijama na području grada, kako bi se smanjio broj počinjenih i pokušanih suicida.

Kako je već spomenuto, rizičnim pojedincima omogućen je telefonski i osobni kontakt. Pruženo je 120 sati telefonskog savjetovanja za 35 korisnika, od kojih 10 višekratno, te podrška i savjetovanje za 8 pojedinaca višekratno u prostoru udruge. Moramo napomenuti kako je za budući rad prioritetno osiguravanje telefonske linije samo za ovu svrhu, jer razgovori s korisnicima u prosjeku traju oko 2 sata. Osim direktnih korisnika za sada je uključeno sedam volontera, te jedan stručni suradnik.

Praćenjem karakteristika ugrožene skupine, evidencijom telefonskih i osobnih kontakata s ugroženom populacijom, kao i praćenjem efekata intervencija od strane Centra za sada možemo reći kako su svi koji su nas kontaktirali izrazili zadovoljstvo postojanjem ovakve ustanove, ali i primjedbu na radno vrijeme Centra, jer su njihove potrebe za  intervencijom veće u noćnim satima. Određeni broj se odlučio i na dolazak u prostore udruge, te ponovljene posjete kako bi pokušali pronaći izlaze iz teškoća koje su ih dovele do suicidalnog stanja. Suradnici, kao i pojedinci kojima smo dostavili priručnike su pozitivno ocijenili navedene aktivnosti i redovito nas kontaktiraju po pitanju pomoći osobama s kojima su u kontaktu, a koji pripadaju rizičnoj skupini.

Tijekom 2002. godine, nastavljen je projekt Centra za prevenciju suicida uz financijsku potporu Poglavarstva grada Splita i Vladinog ureda za udruge putem ugovora s Državnim zavodom za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. Nastojala se povećati socijalna odgovornost članova zajednice kroz informiranje i edukaciju o pojavnosti i uzrocima suicida, kao i mogućnostima pomoći suicidalnim osobama i njihovim obiteljima.

Educiranjem mladih zainteresiranih za problematiku suicida usvojeno je prepoznavanje karakteristika suicidalnog ponašanja kod vršnjaka, a sličnim je projektom u 2003. g. planirano educirati nastavnike koji su u svakodnevnom kontaktu s mladim osobama. U pružanju pomoći suicidalnim osobama tijekom protekle godine bili su uglavnom angažirani profesionalci, navedeni kao članovi projektnog tima. Prikupljana je dodatna literatura i pripreman priručnik za prevenciju suicida mladih osoba. Tiskan je u siječnju 2003.g. u izdanju od 500 primjeraka i predstavlja dodatni izvor informacija o simptomima koji ukazuju na mogući pokušaj suicida, o mitovima i činjenicama vezanim za suicid, načinima pomoći mladim suicidalnim osobama, te direktnim uputama potencijalnim pomagačima i/ili pojedincima direktno i indirektno ugroženim pokušajem suicida. Zajedno s prethodno izdatim priručnikom za prevenciju "Razumjeti suicid", priručnik pod naslovom "Bol i nada" sažeto ukazuje na činjenice koje mogu pomoći pri identifikaciji suicidalnog ponašanja mladih, kao i na rješenja u situacijama suočavanja sa suicidalnom osobom.

Centar je i u 2003. godini nastavio aktivnosti pružanja pomoći suicidalnim osobama neposredno u kriznim trenucima ili nakon pokušaja suicida. Kroz javno informiranje o pojavnosti i uzrocima suicida, te mogućnostima pomoći suicidalnim osobama i njihovim obiteljima, kao i distribucijom do sada tiskanih priručnika, nastojala se povećati socijalna osjetljivost, osjećaj odgovornosti i aktivnost članova zajednice. Tijekom 2003. pružene su usluge savjetovanja, podrške i dodatne pomoći u suradnji s relevantnim zdravstvenim i socijalnim institucijama na području grada za 15 pojedinaca. Neki od njih su kontinuirano praćeni od samog početka rada s ovom rizičnom populacijom. Centar je 2003. dobio financijsku potporu od Grada Splita, te Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži nakon predloženog projekta edukacije nastavnika u splitskim srednjim školama. Kako uspjeh prevencije ovisi o educiranosti potencijalnih pomagača, ranoj identifikaciji i adekvatnom tretmanu, educiranost nastavnika je pretpostavljena kao nužna kako bi bili u mogućnosti prepoznati rizične pojedince i ukazati im pravovremenu pomoć.

Nastavnike je, također, bilo nužno upozoriti na kritične trenutke u školskoj situaciji, specifičan pristup ugroženim pojedincima, te na suradnju s odgovarajućim instistucijama u cilju sprječavanja pokušaja suicida. Iz tog razloga su se planirale ciljane radionice na kojima su nastavnici trebali biti educirani o simptomima ponašanja koje ukazuju da se pojedinac – učenik nalazi u presuicidalnom stanju. Tabuiziranje teme, te opće nepoznavanje fenomena pridonosi još uvijek značajnim "tamnim brojkama", skrivanju tragičnog događaja od strane obitelji i osjećaju krivice i sramote kod počinitelja, kao i najbliže rodbine.

Školska sredina, kao i zahtjevi školovanja izazivaju stresne situacije kod učenika, a nastavnici najčešće nisu spremni, a niti educirani da specifičnim teškoćama mladih pristupe na adekvatan način. Obrazovni aspekt školovanja pretpostavljen je odgojnom, a odnosi između učenika i nastavnika najčešće izgrađeni na funkcionalnoj razini prenošenja školskog gradiva. Uz adekvatnu edukaciju ovim se projektom željela povećati osjetljivost nastavnika za učeničku razvojnu problematiku i specifičan problem suicidalnog ponašanja.  Nakon početnih kontakata s Uredom za prosvjetu, kulturu, informiranje, sport i tehničku kulturu kada je projekt predstavljen i zatraženo odobrenje za izvođenje, pripremljen je plan izvođenja edukacije i poslani pozivi svim srednjim školama u Splitu (ukupno 23 srednje škole). U dopisu s prilogom o cilju i sadržaju edukacije, prijavnom formularu i informacijama o udruzi, zamoljeni su ravnatelji da s istim upoznaju nastavnike i motiviraju ih za prisustvovanje edukaciji. U dogovorenom je roku primljeno 18 prijava nastavnika i stručnih suradnika iz 6 srednjih škola s područja Splita. Naknadno su zainteresirani učesnici pismeno obaviješteni o terminu susreta, pripremljeni su im pisani materijali, te priručnici za prevenciju suicida mladih koji su bili rezultat prošlogodišnjeg projekta. Predviđeni priručnik za prevenciju suicida u školama bio je u pripremi i ciljano nedovršen kako bi se tijekom edukacije prikupile dodatne informacije od strane nastavnika.

U edukaciji su učesnici kroz izlaganje teorije, diskusiju i vježbe usvojili informacije o karakteristikama pojave, te stekli znanja potrebna za procjenu ozbiljnosti situacije kod rizičnih pojedinaca. Primjenom specifičnog instrumentarija , te njihovim osobnim iskustvenim iskazima prikupljeni su važni podaci upotrebljeni kao smjernice u završavanju pisanja priručnika za nastavnike koji je bio planiran kao dio projekta. Nažalost, slab odaziv nastavnika nije omogućio realizaciju projekta u predviđenom opsegu. Učesnicima je ostavljena mogućnost budućeg kontakta prema potrebi.

Tijekom 2004.g. direktna pomoć putem telefona pružena je za 35 korisnika, jednom ili višekratno u ukupnom trajanju od 200 sati telefonskog razgovora. Osobnim kontaktom s ciljem podrške u pronalaženju drugačijih načina rješavanja teškoća bilo je obuhvaćeno 19 korisnika, između kojih je bilo 5 osoba iz drugih županija. Redovito višegodišnje kontaktiranje je nastavljeno sa 8 rizičnih osoba. Zainteresiranim pojedincima i udrugama je distribuirano oko 500 priručnika tiskanih u prethodnim projektnim periodima. Usluge se i dalje pružaju u prostoru udruge u okviru osmosatnog radnog vremena.

Usluge savjetovanja, podrške i dodatne pomoći u suradnji s relevantnim zdravstvenim i socijalnim institucijama na području grada realizirane su za 12 pojedinaca.

Izlazak drugog priručnika "Bol i nada" medijski je popraćen u lokalnim dnevnim novinama, kao i na više lokalnih radio stanica, a naknadni telefonski kontakti kao rezultat spomenutih promocija ostvareni su s pojedincima iz Zagreba, Pule, Dubrovnika, Knina i Imotskog.

Djelomično je nastavljeno s aktivnostima educiranja nastavnika s ciljem organiziranja školskog sustava za prevenciju, prepoznavanja rizičnih pojedinaca i pružanja pravovremene pomoći realiziran je u sporadičnim susretima, te tiskanjem priručnika za prevenciju suicida u školi. Priručnik je, kao i prethodna dva, tiskan u 500 primjeraka, a uz sintezu sadržaja prethodnih, poseban dio je posvećen prevenciji ove pojave u školskoj sredini.

U našim školama još uvijek nisu razvijeni programi prevencije suicida, niti je izražena svjesnost o mogućnosti pojavljivanja takvog ponašanja. Osnovna znanja o suicidu uvijek mogu podići razinu svjesnosti o mogućnosti suicidalnog ponašanja kod učenika, adekvatan pristup u trenucima krize, te kontaktiranje stručnjaka koji će nastaviti pružati podršku u razrednoj sredini. U priručniku o prevenciji suicida u školi izložene su najvažnija obilježja ove pojave s posebnim osvrtom na školsku situaciju i uloge relevantnih skupina u prevenciji i intervenciji suicidalnosti.

Pročitano 4540 puta