Tradicija volontiranja u Hrvatskoj

[tea44]

Tradicija volontiranja u Hrvatskoj vrlo je stara i raširena. Unatoč različitim političkim sustavima, volonterstvo je u nekom obliku uvijek bilo prisutno u našem društvu. Prije I. svjetskog rata, postojala su različita humanitarna/dobrotvorna društva i inicijative koje su prvenstveno djelovale u okviru crkve, gdje su najčešće žene volonterski provodile različite aktivnosti. Neke od organizacija koje su djelovale u tom razdoblju su: Društvo "Demorotkinja", Katoličko dobrotvorno žensko društvo u Osijeku, Gospojinsko društvo u Požegi, Bjelovaru, Slavonskom Brodu. Tijekom i poslije I. svjetskog rata sva gospojinska društva djelovala su pod nazivom "Podružnice Crvenog križa" ili različiti gradski odbori. Tijekom socijalizma, volonterski rad u okviru današnjih poimanja, što znači da podrazumijeva određenu vrstu aktivnosti koja se provodi dobrovoljno, neplaćeno, za dobrobit drugih te se provodi u organiziranome kontekstu, nije bio poznat. U navedenome  razdoblju, sustav je bio naklonjen prvenstveno kulturnim i športskim organizacijama, u okviru kojih su uz dobrovoljne radne akcije građani davali svoj volonterski doprinos. Razvojem demokracije i uspostavljanjem samostalne države, polako se počelo razvijati i civilno društvo. Postupno se počinju ponovo isticati primjeri  dobre prakse, a kao jedan primjer dugogodišnje tradicije volontiranja treba istaknuti Dobrovoljna vatrogasna društva i njihov doprinos dobrobiti Hrvatske, posebice u posljednjih deset godina, kada su veliki ljetni požari predstavljali ozbiljnu prijetnju mnogim gradovima i selima u obalnom poručju Hrvatske. Također,  ne smije se zaboraviti i zanemariti volonterski doprinos velikog broja građana Hrvatske koji su obavljali širok spektar humanitarnih aktivnosti za vrijeme i po završetku Domovinskog rata. Nadalje, treba naglasiti doprinos građana u izgradnji demokratskog i civilnog društva u Hrvatskoj kroz volontiranje u nadgledanju
izbora u Hrvatskoj. Paralelno, početkom devedesetih počinje djelovati veliki broj mirovnih organizacija i organizacija za zaštitu okoliša, koje su velikim dijelom temeljile svoj rad na volonterskom doprinosu građana, što je dodatno doprinijelo većoj aktualizaciji volonterstva u Hrvatskoj.

Istraživanja u području volonterstva ukazuju da velik broj organizacija civilnoga društva provodi niz različitih aktivnosti koje se zasnivaju na volonterskom doprinosu građana, a kojima se značajno pridonosi dobrobiti pojedinaca i lokalne zajednice u cjelini. Time civilno društvo, definirano kao arena, odnosno područje institucija, organizacija, mreža i pojedinaca (i njihovih vrijednosnih okvira), smještenih između obitelji, države i tržišta, povezanih nizom civilnih pravila koja zajedno dijele, a u koje se ljudi dobrovoljno udružuju radi zagovaranja općih interesa, postaje jedan od ključnih aktera u procesu uključivanja volontera te u cjelokupnom razvoju i promociji volonterstva. Kada se govori o važnosti organizacija civilnoga društva i neplaćenoga dobrovoljnog rada, Črpić i Zrinščak ističu da je analiza članstva u organizacijama civilnoga društva te obavljanja neplaćenoga rada, za organizacije civilnoga društva mogući indikator vrijednosti civilnoga zauzimanja za neke društvene ili općekorisne ciljeve te mogući indikator preferiranih područja razvoja neprofitnoga sektora.

Danas u mnogim zemljama, vlade pokušavaju stimulirati volonterstvo istražujući mogućnosti za pružanje potpore i razvoj toga sektora. UN-ovo proglašavanje 2001. godine Međunarodnom godinom volontera (MGV) bilo je važan katalizator za ta nastojanja i pružilo je prilku da se naglase postignuća volonterskog rada. MGV je, također, generirala mnoge sugestije za daljnju potporu i razvoj volonterskoga potencijala, a neke od njih su sljedeće: osnivanje nacionalnih odbora, uvođenje nacionalnih internetskih stranica i baza podataka, medijske kampanje, osnivanje nacionalnih volonterskih centara, rad na zakonodavstvu vezanom za volontiranje. Proglašavanje 2001. godine Međunarodnom godinom volontera od strane UN-a bio je i u Hrvatskoj značajan poticaj različitim  organizacijama i institucijama na nacionalnom i regionalnom nivou, za pokretanje inicijativa i aktivnosti usmjerenih na razvoj volonterstva u Hrvatskoj.

Tijekom iste godine, u Hrvatskoj je osnovan Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, kao radno tijelo Savjeta za razvoj civilnog društva pri Uredu Vlade Republike Hrvatske za udruge. Odbor je uključivao predstavnike/ce javnoga, poslovnoga i neprofi tnoga sektora, a njegov je rad bio koncentriran na tri glavna područja: promicanje volonterstva, poticanje izrade zakonodavnoga okvira za razvoj volonterstva te potporu razvoju volonterstva. Putem istoga uspostavljena je povezanost i suradnja između različitih sektora na pronalaženju načina koji bi olakšali i potakli razvoj volonterstva u Hrvatskoj.

Zemlje članice EU prepoznale su važnost uspostavljanja pravnog okvira za volonterstvo, primjerice Njemačka je tako zakon kojim se promiče dobrovoljni društveni rad donijela još 1964. godine. Tijekom posljednjih godina, znatan je broj država (Španjolska 1996, Portugal 1998, Brazil 1998, Francuska 2001, Italija 1991, SAD 1997. i 2001., a nakon toga Poljska, Češka, Mađarska, Slovenija) odlučio regulirati pitanje volontiranja i kroz nacionalno zakonodavstvo i kroz međunarodne sporazume i akte. U skladu s prepoznatom potrebom, Nacionalni je odbor za razvoj volonterstva, u suradnji sa stručnim timom iz ICNL-a, 2001. godine krenuo u razvoj Nacrta prijedloga zakona o volonterstvu, kako bi se i uspostavljanjem poticajnoga pravnog okruženja doprinijelo razvoju volonterskog rada. Isti je tijekom 2004. godine upućen u Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (MOBMS), koje je iskazalo interes da postane njegov nositelj. Izrađena je dorađena verzija Nacrta prijedloga Zakona o volonterstvu, koja je doživjela nekoliko izmjena i dopuna tijekom javnih rasprava, a osnovana je i radna skupina, koja će na finalizaciji iste nastavila raditi tijekom 2006. godine. Finalni Zakon o volonterstvu je donesen 2007. godine http://www.zakon.hr/z/258/Zakon-o-volonterstvu

U okviru Nacionalne strategije stvaranja poticajnoga okruženja za razvoj civilnoga društva, volonterstvu zajedno s filantropijom i zakladništvom, posvećeno je posebno poglavlje, u okviru kojega se ukratko upisuju dosadašnji ključni momenti Vladine politike u promociji i razvoju volonterstva te se definiraju ciljevi koji se trebaju postići u njegovom daljnjem razvoju.

U četiri najveća grada (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek) danas djeluju regionalni Volonterski centri, čija je osnovna svrha promicanje i razvoj volonterskoga rada na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, edukacija članova udruga i volontera te senzibilizacija javnosti. Pored volonterskih centara, u Hrvatskoj je aktivan i veliki broj organizacija koje djeluju isključivo na volonterskoj osnovi, kao i niz volonterskih inicijativa i projekata koji volonterski rad tako promoviraju u lokalnim zajednicama.

KLJUČNI IZAZOVI ZA VOLONTERSTVO

-  jačanje volonterskih centara kao ključnih ,,stupova" infrastrukture na području volonterstva
-  promicanje/razvoj volonterstva u školama
-  priznavanje volonterstva pri zapošljavanju i u formalnom obrazovanju
-  povećanje razine učestalosti volontiranja
-  uspostavljanje sustava prikupljanja informacija glede učestalosti volontiranja
-  uspostavljanje sustava za procjenu ekonomske vrijednosti volontiranja
-  povećanje razine volontiranja u javnim institucijama (u sektorima zdravstva i socijalne skrbi te u lokalnoj upravi i samoupravi)
-  uspostavljanje modela za provođenje sustavnih istraživanja na području volonterstva
-  promidžba korporativnog volontiranja