Izazovi socijalnog poduzetništva

[tea44]

Vanjski kontekst koji utječe na razvoj socijalnog poduzetništva uključuje makroekonomiju, regulaciju poreza i sociopolitičku okolinu. Oni su jednako važni za socijalna, kao i za komercijalna poduzeća. Međutim, utjecaj konteksta u socijalnim poduzećima je donekle drukčiji zbog interakcije socijalne misije i sistema mjerenja performansi takvog poduzeća (Austion, Stevenson, Wei, Skilerm, 2006).

Postoje brojne dileme i izazovi koje treba prevladati u daljnjem razvitku socijalnog poduzetništva. Jedan od njih svakako je nedostupnost ili manjak resursa. Iako se mogu naći u mnogim kontekstima, socijalna poduzeća su najbliže povezana sa zajednicama karakteriziranim ograničenim pristupom resursima i tipično nastaju kao odgovor na njihov manjak u zajednici. Manjak resursa ih potiče na nalaženje novih i inovativnih rješenja.

Socijalna poduzeća se u mobiliziranju ljudi i resursa oslanjaju na široke mreže kontakata. Također, često se oslanjaju na širi raspon izvora financiranja od individualnih priloga, subvencija fondacija, članarina, korisničkih naknada, i vladinih sredstava. Većina socijalnih poduzeća ne može se samostalno financirati kroz prodaju ili investicije. Oni nisu dostatno profitabilni da bi konkurirali na tradicionalnim financijskim tržištima, krećući se u financijsko-socijalnom međuprostoru. Manjak prilika za financiranje jedan je od glavnih nedostataka socijalnih poduzeća. Vrsta resursa kojim se koriste socijalna poduzeća bitna je za ekonomsku i društvenu uspješnost socijalnih poduzeća i igra drukčiju ulogu u različitim fazama razvoja socijalnog poduzetništva.

Europska Komisija (2011) predstavila je ,,Inicijativu za socijalno poduzetništvo" koja predstavlja akcijski plan za podupiranje razvoja socijalnog poduzetništva. Jedan od glavnih ciljeva tog akcijskog plana je osiguravanje lakšeg pristupa financiranju. Komisija smatra kako sustav financiranja socijalnih poduzeća nije dostatno razvijen. Komisija predlaže da se uvede financijska mjera sa sredstvima u visini od 90 milijuna EUR, dok istovremeno i države članice potiče na pripremanje opsežnijih i učinkovitijih mjera podrške socijalnom poduzetništvu.

Evaluacija učinaka socijalnog poduzetništva je nužna kako bi se procijenila održivost poduzeća. Ona upozorava na odgovornost prema ulagačima kao i prema misiji. Ako budu postojali određeni razlozi da se socijalno poduzetništvo ocjeni kao obećavajući instrument za rješavanje socijalnih potreba, bit će potrebna dodatna potpora u obliku zakonodavstva i drugih načina djelovanja socijalnih politika da se okruženje učini povoljnijim.

Prepreka daljnjem etabliranju socijalnog poduzetništva je općeniti nedostatak prikladnog legalnog okvira. Socijalna poduzeća su nove privatne i neovisne pravne osobe, koje se razlikuju od tradicionalnih neprofitnih organizacija, jer organiziraju proizvodne aktivnosti prema poduzetničkim kriterijima. Trenutni pravni okvir nije konzistentan i ne ide u prilog transparentnosti. Postoji manjak legalnih oblika. Prve inicijative socijalnih poduzeća su u početku postavile uz pomoć ne-profitnih pravnih oblika koje su nudili nacionalni pravni sustavi (udruge, zaklade ili zadruge). U velikom broju slučajeva to je i dalje slučaj. U zadnjem razdoblju počeli su se usvajati specifični pravni oblici putem adaptacije trenutnih praksi ili kroz uvođenje novih pravnih kategorija koje priznaju društvenu obvezu preuzetu od strane većeg broja entiteta. Pravno priznanje bio je ključni korak u podržavanju razvoja socijalnog poduzetništva.

Zakonodavni i institucionalni okviri trebaju se pojednostaviti i prilagoditi potrebama socijalnih poduzeća. Također, postoji nedostatak podataka o veličini, tipologiji, opsegu i resursima organizacija socijalnog poduzetništva. Ovaj nedostatak umanjuje mogućnosti objektivne analize fenomena i zato ne pridonosi svijesti među donositeljima odluka i praktičarima o potencijalima i mogućnostima takvog tipa organizacija. Za daljnji razvoj socijalnog poduzetništva bitno je razvijati i nove menadžerske vještine i kompetencije koje će odgovarati takvom tipu organizacija. (Borzaga, Spear, 2004).

Socijalno poduzetništvo se suočava s nizom izazova. Pitanja etabliranja pravnog okvira djelovanja različitim kontekstima, načina financiranja, upravljanja, osiguravanja održivosti i mjerenja ishoda socijalnog poduzetništva ostaju još uvijek otvorena. Svako socijalno poduzeće je proces u kojem se na ova pitanja treba pronaći prikladan odgovor. No utvrđivanje granica i referentnih oruđa za djelovanje u području socijalnog poduzetništva se čini nužnim kako bi se omogućila vidljivost, skaliranje i održivost područja.