Povijest zaklada u Hrvatskoj

[tea44]

Počeci zakladništva u Hrvatskoj povezani su uz djelovanje Katoličke crkve. U 15. i 16. stoljeću aktivne su bile misne i stipendijske zaklade. Primjer je"Vjerozakonska zemaljska zaklada" koju je u Austro-Ugarskoj Monarhiji osnovao car Josip II. iz dobara ukinutih svečeničkih redova. Ona nije djelovala kao posebna zaklada, već je bila spojena s Općom ugarskom zakladom. Od 1880. hrvatski dio zaklade postaje neovisan te se od tada hrvatskom glavnicom posebno upravlja.
U sklopu konvikadskih zaklada, 1838. godine ustanovljen je broj od 38 zakladnih mjesta, a u idućih 20 godina osnovano ih je još 9. Od imovine svih konvikadskih zaklada manji je dio pripadao misnim zakladama, a ostatak odgojnim. Te zaklade su uglavnom osnivali pojedinci, koji bi zakladnom glavnicom osnovali jedno ili viπe zakladnih mjesta za svoje potomke, bliže ili daljnje srodnike i sl.
Značajno ime za povijest zaklada vezanih uz Crkvu, ime je zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika. On je 1860. godine, povodom pedesete godišnjice služenja Crkvi, u znak zahvalnosti osnovao zakladu za potporu ubogima njegove biskupije.

U 19. stoljeću veliki je broj zaklada osnivan za prosvjetne svrhe i kulturu unutar kojih se ubrajaju privatne stipendijske zaklade te doprinosne, nagradne i pripomoćne zaklade u prosvjetne svrhe. Njihova je svrha bila izravno izdržavanje određene škole ili uËčtelja određene škole, podupiranje siromašnih i uspješnih učenika, nagrađivanje i opskrbljivanje siromašne djece odjećom, obućom, lijekovima ili toplim obrokom.

U okviru zemaljskih zaklada kojima upravlja Zemaljska vlada, Odio za bogoštovlje i nastavu, ubrajale su se sljedeće zaklade: Gluhonijema i slijepa odgojna zaklada, Kazaliπna zaklada, Komercijalna zaklada, Marije Terezije stipendijska zaklada, Mirovinska učiteljska zaklada, Muzealna zaklada, Narodnih učiona zaklada, Regnikolarna zaklada, Sveučilišna zaklada, Sveučilišna zaklada za ustrojenje medicinskog fakulteta, Zaklada Trgovačke akademije u Zagrebu i Vjerozakonska zaklada.
Osim spomenutih zaklada postojale su županijske i krajiške zaklade. Svrha županijskih zaklada bila je davanje stipendija ili potpora pučkim školama.
U Hrvatskoj su bile razvijene i zaklade u dobrotvorne svrhe, zaklade građana u komunalne svrhe, zaklade za poticanje gospodarske djelatnosti, mirovinske zaklade te zaklade koje su doprinosile razvoju zdravstva.

Iz gore navedenog primjećujemo kako današnja situacija nije ni približno ista kao prije 2. svjetskog rata, iako se u posljednje vrijeme počelo s oživljavanjem nekih starih zaklada te registriranjem novih. Kroz svrhe zaklada koje su se osnivale u Hrvatskoj nekada, kao i ovih koje su danas u funkciji, vidi se razina svijesti o postojećim problemima i potrebama te vizije koje se djelovanjem zaklade mogu postići. Zakladama su se podizale bolnice, sirotišta, domovi, financirala umjetnost. Zaklade su omogućavale sudjelovanje građana u rješavanju problema koji su ih okruživali u njihovoj životnoj sredini, gradu. Iz svega je vidljivo da je postojala tradicija zakladništva i donatorstva u Hrvatskoj. Vlada je prepoznavala privatne inicijative te ih je u tom smislu i podržavala, što bi trebala činiti i danas.

Prema navedenome možemo zaključiti kako su zaklade bile značajan čimbenik političkog, socijalnog i gospodarskog razvoja u Hrvatskoj.

Početkom 90-ih godina 20. stoljeća oživljava se razvoj zaklada u Hrvatskoj. Nažalost, društveni okvir nije poticajan za razvoj zaklada i kulture zakladništva. Nepoticajan društveni okvir povezujemo s tri činjenice kao prepreke razvoju zakladništva u Hrvatskoj:

1. Prosječni građanin malo zna o tome što su zaklade, tko ih i zašto osniva te kakvu bi ulogu trebale imati. Obrazovni programi još uvijek ne obrađuju sadržaje kojim bi se mlađim naraštajima prenijele informacije o važnosti zaklada i o njihovoj ulozi u razvoju modernih društava.

2. Osnivanje i djelovanje ponekih zaklada u Hrvatskoj u novije je vrijeme bilo instrumentalizirano za ostvarivanje ciljeva političkih stranaka i političkih skupina. Takve su zaklade često monopolizirale javnost i njima su davane donacije pod političkim pritiscima. Informacije o radu ovih zaklada, koje su izišle u javnost, dovele su u pitanje povjerenje građana u institucije zaklada. Može se reći da je time kod dijela javnosti sam pojam zaklada stekao loš glas i negativan imidž.

3. Tijekom Domovinskog rata solidarnost građana prepoznata u spremnosti davanja žrtvama rata i u općekorisne svrhe bila je na zavidnoj razini. Netransparentan sustav poslovanja nekih organizacija koje su prikupljale donacije te informacije o nepravilnostima u raspolaganju humanitarnom pomoći, doveli su u dijelu javnosti u pitanje povjerenje građana koji daju u općekorisne svrhe. Građani su očito spremni davati samo ako su sigurni da će dobra koja daju doći onima kojima su namijenjena. Ovu činjenicu valja imati na umu i kad se govori o budućim projektima razvoja zaklada lokalnih zajednica kod nas.