Volonterstvo

[tea44]

Različita istraživanja pokazala su da je volonterstvo jedan od najsnažnijih elemenata koji doprinose razvoju  i oblikovanju demokratskih promjena u svakom društvu te doprinosi ekonomskom razvoju zemlje. Ujedno, tijekom godina postaje sve očitije kako potencijal volonterstva igra sve važniju ulogu u pronalaženju rješenja za različita društvena pitanja, pa tako zanimanje za volonterstvo sve više raste. Iz svih tih razloga, potrebno je utjecati na promjenu društvene klime u korist volontiranja. Teško je reći je li volonterstvo u Hrvatskoj  prepoznato kao društvena (a posebice ekonomska) vrijednost, a jedan od ključnih razloga jest i nedostatak  istraživanja, odnosno empirijskih i sustavnih podataka i pokazatelja razvoja i percepcije volonterstva u Hrvatskoj, i na lokalnoj i na nacionalnoj razini.

UN-ovo proglašenje 2001. godine Međunarodnom godinom volontera (MGV, 2001), potaklo je i u Hrvatskoj niz aktivnosti i mjera, putem kojih se uspostavljaju različiti mehanizmi razvoja i promocije volonterstva te se pokušava uspostaviti odgovarajuća struktura koja će omogućiti veću uključenost svih zainteresiranih građana u različite inicijative za dobrobit zajednica u kojima žive.

Volonterstvo je jedan od najsnažnijih elemenata koji doprinose razvoju i oblikovanju demokratskih  promjena u svakom društvu te je važan dio svakoga suvremenog društva. Ujedno je i osnova koja omogućuje građanima da se uključe u različite građanske inicijative te da davanjem svojega slobodnog vremena, znanja i iskustava te entuzijazma i energije značajno doprinesu razvoju svoje zajednice i društva u cjelini. Prema UN-ovom izvješću gospodarskoga i socijalnog vijeća, volonterstvo je i navika srca i građanska vrlina. Riječ je o aktivnosti duboko ukorijenjenoj u ljudskom duhu s dalekosežnim društvenim i kulturološkim učinkom. Slušanje drugih, briga o potrebama drugih i zadovoljavanje tih potreba dokazuju najveću ljudsku motivaciju.

Tijekom godina postaje sve očitije kako potencijal volonterstva igra sve važniju ulogu u pronalaženju rješenja za različita društvena pitanja. Mnoge države počinju cijeniti doprinose volontera u društvenome i ekonomskom razvoju. Volontiranje utječe na sva područja djelovanja, od obrazovanja do zaštite okoliša, socijalne politike i pravosuđa. Uloga volontiranja povezuje privatnu domenu volontera i širu sferu državnoga i poslovnoga sektora. Volontiranje osnažuje pojedince, izgrađuje osjećaj solidarnosti, potiče na sudjelovanje, štiti ranjive skupine od ekonomske, društvene i političke marginalizacije. K tome, ono ima potencijal jačanja kohezije u društvu.

Postoje različita tumačenja i razumijevanja volonterstva i volontiranja. Ona su usko vezana uz tradiciju, kulturološke prilike te društveni kontekst u kojemu se određena država nalazi. Prema tradicionalnom razumijevanju volontiranja (nesebična pomoć drugima), Govaart i suradnici (2001) daju određenje suvremenoga razumijevanja volontiranja kroz tri forme - uzajamna podrška, davanje usluga i aktivno uključivanje u društvo. U tradicijskim se društvima uzajamna podrška temelji na prirodnoj težnji ljudi da prežive ili da žive bolje, a odvija se unutar kruga bliskih osoba. Volontiranje u obliku davanja usluga uglavnom je vezano uz organizirane, često institucijske kontekste. Ovakvim oblikom volontiranja pruža se pomoć, primjerice, u bolnicama, domovima za djecu, stare i nemoćne i sl.

Volontiranje kroz aktivno uključivanje u društvo, s ciljem proaktivnog iniciranja promjena u društvu, noviji je oblik volontiranja u Hrvatskoj. Najčešće se odnosi na aktivno sudjelovanje u političkim, neprofitnim organizacijama, neformalnim građanskim inicijativama i interesnim grupama.

Prema Nacrtu prijedloga zakona o volonterstvu, pod volontiranjem se podrazumjeva dobrovoljno ulaganje osobnoga vremena, truda, znanja i vještina za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, koje pružaju osobe starije od 15 godina, temeljem ugovora o volontiranju, i to bez potraživanja novčane naknade ili druge imovinske koristi.

Europska povelja o volonterstvu, donesena 1998. godine, volonterski rad defi nira sljedećim riječima: djelatnost u interesu ljudi, djelatnost koja nije motivirana fi nancijskim interesom, djelatnost koja se odvija na lokalnoj i/ili nacionalnoj razini, djelatnost koja je dragovoljna, djelatnost koja je miroljubiva, djelatnost koja je utemeljena na osobnoj motivaciji i slobodi izbora, djelatnost koja potiče aktivnu građansku ulogu za dobrobit zajednice, djelatnost koja potiče razvoj ljudskih potencijala, djelatnost koja poboljšava kvalitetu življenja na načelima solidarnosti, traganje za predodžbama društva nesigurne budućnosti, poticaj iskorištavanja poduzetničkih prigoda, osnova razvoja partnerskih odnosa između sudionika sistema blagostanja, poticaj samoorganiziranja ljudi pri rješavanju problema.

Volonterstvo se vezuje i uz koncept slobodnoga vremena, te ga pojedini autori defi niraju ili opisuju kao slobodnu aktivnost pojedinca. Stebbins (1996) povezuje volontiranje s ozbiljnim provođenjem slobodnoga vremena. Stebbins ističe jasne razlike između sljedećih vrsta volontiranja: ono usmjereno na karijeru i povremeno, odnosno usputno, zatim formalno i neformalno te profesionalno i neprofesionalno volontiranje. Model ozbiljnog provođenja slobodnog vremena najviše odgovara onim vrstama volontiranja klasifi ciranim kao formalno i neprofesionalno, to jest onima u kojima volonteri obično pronalaze stvarne slobodne
karijere.

Različite interpretacije koncepta volonterstva dovele su do razvoja različitih oblika volontiranja u cijeloj Europi. Na razini zemalja članica Europske unije postoji sporazum o tome da je volontiranje važno za društvo na različitim razinama:
• Individualnoj ili osobnoj: volontiranje je način poboljšanja kvalitete života i (poslovnih) mogućnosti za volontere pojedince;
• Organizacijskoj/uslužnoj razini: volontiranje koje omogućava dostupnost usluga ili poboljšanje njihove kvalitete;
• Društvenoj razini: volonterstvo kao način razvoja društvenog kapitala.

Europske institucije donijele su niz dokumenata i preporuka koje se odnose na razvijanje volonterstva: 2000. godine Vijeće Europe donosi Europsku konvenciju o promociji međunarodnog dugoročnog volonterskog rada mladih, zatim 2001. godine donosi Preporuku 1496: Unaprjeđenje statusa i uloge volontera u društvu, kojom Skupština Vijeća Europe poziva članice da promiču volonterske aktivnosti i podižu svijest o njihovom društvenom doprinosu te da rade na uklanjanju pravnih ili praktičnih prepreka koje koje otežavaju volonterske aktivnosti.

Uz različita tumačenja samoga pojma volonterstva, dolaze i različita tumačenja značenja i razumijevanja što je to, odnosno tko je to volonter. Volonter se može definirati kao osoba koja obavlja neke radne zadatke bez novčane naknade u organiziranim uvjetima i u korist drugih pojedinaca ili zajednice, odnosno društva u cjelini (Govaart, 2001). Prema Prijedlogu nacrta Zakona o volonterstvu Republike Hrvatske, volonter se definira kao "... svaka fizička osoba starija od petnaest godina koja je, sklopivši ugovor s organizatorom volonterskih usluga, pristala volontirati."