Socijalne inovacije u Hrvatskoj

[tea44]

Uz razvoj socijalnih usluga, organizacije civilnoga društva mogu pridonijeti društveno-ekonomskom razvoju incirajući različite oblike socijalnih inovacija, a posebno razvijajući socijalno poduzetničke inicijative.

Socijalne inovacije u Hrvatskoj nisu dovoljno razvijene: iako su organizacije civilnoga društva razvile neka rješenja i primjere dobre prakse koji se mogu smatrati socijalno inovativnima, ti primjeri nisu dokumentirani i ne postoje analize postojećih socijalnih inovacija zbog čega je teško govoriti o njihovom utjecaju na unapređenje kvalitete života građana Republike Hrvatske. Važnost koncepta socijalne inovacije na razini sustava još uvijek nije dovoljno prepoznata i stoga je potrebno raditi na uvažavanju njene vrijednosti kao sredstva koje može dovesti do pozitivnih društvenih promjena i mogućnosti djelovanja u mnogim posebno važnim područjima poput zapošljavanja, siromaštva, starenja, obiteljske i stambene politike.

Socijalno poduzetništvo je povijesno vezano uz organizacije u lokalnoj zajednici (grass-roots organizacije) i zadruge. Sustav vrijednosti i načela djelovanja kojima se rukovode udruge poslužio je za osmišljavanje suvremenih koncepata socijalnog poduzetništva. Prožeto vrijednostima civilnoga društva, socijalno poduzetništvo razvija nov, prilagodljiv model za održivi razvoj – razvojnim modelima pristupa na poduzetnički način i pridonosi općem društvenom razvoju.
Iako se Republika Hrvatska tek treba kroz planiranu buduću Strategiju za razvoj socijalnog poduzetništva jasnije opredijeliti za definiciju (ali i pojam: socijalno/društveno/neprofitno poduzetništvo te dodatna normativna rješenja koja bi potaknula veći zamah u razvoju socijalnog poduzetništva), prevladava shvaćanje da se socijalnim poduzetništvom smatra rješavanje društvenih problema poduzetničkim metodama, vodeći računa o održivom razvoju i primjenjujući sustav demokratskog donošenja odluka (uz solidarnost i uzajamnu pomoć). Većinu onoga što u RH smatramo dobrim primjerima socijalnog poduzetništva pokrenule su upravo organizacije civilnoga društva (bilo osnivanjem izdvojene pravne osobe, najčešće zadruge ili trgovačkog društva, koja svoju dobit vraća OCD-u koji ju je osnovao; bilo organiziranjem socijalno poduzetničke inicijative u okviru djelovanja same organizacije – kao jedne od aktivnosti koju organizacija provodi kako bi osigurala samo-održivost, ali i organiziranjem edukacije za pojedince i organizacije koje su zainteresirane za razvoj socijalnog poduzetništva).

Raznoliki su pojavni oblici hrvatskih socijalnih poduzetnika – od institucionalnih (razvijena socijalna poduzetništva kroz pravni okvir udruga, zadruga, trgovačkih društava), do područja koja pokrivaju (pružanje intelektualnih usluga, proizvodna djelatnost, poljoprivreda, turizam, kultura i dr.), načina na koji pridonose rješavanju društvenih problema (zapošljavanjem skupina u riziku od socijalne isključenosti ili pružanjem usluga za socijalno osjetljive skupine, očuvanjem prirodnih resursa, promicanjem regionalnog razvoja i oživljavanjem resursa lokalnih zajednica u kojima djeluju).

Kada se govori o socijalnom poduzetništvu u Hrvatskoj treba imati u vidu i bogatu tradiciju učeničkog zadrugarstva u osnovnim i srednjim školama i ustanovama koje skrbe o djeci i mladima i u kojima djeluje više od 300 učeničkih zadruga. Kroz hrvatski model učeničkog zadrugarstva mladi zadrugari stječu temeljne "kreposti poduzetnika" kao što su marnost, radinost, razboritost u preuzimanju rizika, dostojnost povjerenja i vjernost u međuljudskim odnosima, snaga u provedbi teških i bolnih odluka nužnih za zajednički rad i za prevladavanje nevolja, što može poslužiti kao dodatan poticaj razvoju socijalnog poduzetništva.

OCD-i se u svojem radu susreću s teškoćama nedostatnih znanja i vještina iz područja upravljanja, financiranja, pravnih aspekata poslovanja i marketinga socijalno-poduzetničkih inicijativa kao i nedostatka financijskih sredstava za razvoj socijalnog poduzetništva – početnih sredstava i sredstava za širenje poslovanja. Postoji opće nerazumijevanje pojma socijalnog poduzetništva u bankarskom sustavu, zbog čega su vrlo rijetki slučajevi odobravanja zajmova za OCD-e koji pokreću nove poslove utemeljene na socijalno-poduzetničkim načelima. Dodatan izazov predstavlja dosadašnje nerazumijevanje tijela državne uprave i lokalne i područne (regionalne) samouprave o tome kako OCD-i mogu biti inicijatori socijalno-poduzetničkih aktivnosti, pri čemu su često nastajali problemi u provedbi i izostajao snažniji poticaj razvoju socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj.

Kako bi se što kvalitetnije osmislile aktivnosti usmjerene razvoju socijalnog poduzetništva, prilagođene potrebama i kontekstu hrvatskoga društva, potrebno je provesti dodatne analize/istraživanja o trenutačnom stanju, razvojnim potencijalima i društvenom utjecaju socijalnog poduzetništva. Poseban izazov za OCD-e moglo bi biti zadržavanje ravnoteže između postizanja vizije i misije OCD-a i potreba u odnosu na kreiranje stabilnih izvora financiranja te želje za kreiranjem novih vrijednosti razvojem socijalnog poduzetništva.

Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva od 2012. do 2016. godine (http://www.uzuvrh.hr/userfiles/file/Nacionalna%20strategija%20FINAL.pdf)  ističe sljedeće ciljeve vezane za razvoj socijalnih inovacije i poduzetništva:

- osigurati održivost socijalnih usluga koje pružaju organizacije civilnoga društva
- razviti sustav praćenja i kontinuiranog unapređivanja kvalitete socijalnih usluga koje pružaju organizacije civilnoga društva
- unaprijediti prepoznatost uloge volontiranja u pružanju socijalnih usluga
- povećati vidljivost djelovanja organizacija civilnoga društva u području društveno-ekonomskog razvoja
- podupirati razvoj i značaj socijalnih inovacija za društveno-ekonomski razvoj
- stvoriti normativni i institucionalni okvir za razvoj socijalnog poduzetništva
- razviti socijalno poduzetništvo kao polugu društvenog razvoja i smanjenja siromaštva
- informirati opću javnost o temama u vezi sa socijalnim poduzetništvom
- povećati udio zaposlenih u organizacijama civilnoga društva.